Šljiva- Petar Mišić
Šljiva drugo dopunjeno izdanje monografije donosi nam veće i manje izmene i dopune koje se naročito odnose na poglavlja:
– Proizvodnja plodova šljive u svetu
– Proizvodnja plodova šljive na prostoru ex Jugoslavije
– Sorte šljive
– Podloge za šljivu
Stvaranje i uvođenje u proizvodnju boljih sorti šljiva otpornih ili tolerantnih prema virusu šarke voema je važan zadatak. Treba maksimalno iskoristiti naše povoljne prirodne uslove za proizvodnju biološki vredne hrane, a posebno sveže, kvalitetne stone šljive.
Produženje sezone dozrevanja, upotrebe i izvoza stone šljive putem osveženja sortimenta, izbora odgovarajućih položaja za podizanje zasada i poboljšanja tehnologije gajenja može proizvođačima da obezbedi veću dobit, a potrošačima da stavi na raspolaganje dobro stono voće.
Plod šljive je pored šljive, najkvalitetnije kontinentalno voće. On u sebi sadrži od 13 do 25% suve materije, od 10 do 20% šećera (gde dominira glukoza sa 51%, saharoza sa 35% i fruktoza sa 14%). Pored ovih šećera, u plodu šljive se nalazi i šećer sorbitol, koji je posebno pogodan za dijabetičare. Od organskih kiselina, (kojih ima od 0,5 do 2,0%) dominiraju jabučna i limunska. Pektinske materije se kreću oko 0,70%, azotne od 0,60 do 0,8%, mineralne oko 0,50% (sa preko 55% K i oko 18% P). U plodu šljive je značajno i prisustvo provitamina A i vitamina B kompleksa i C.